Divna šetnja kroz Mirogoj

Volim mir i tišinu, volim vrijeme za razmišljanje, volim sunčano jutro, volim fotografiju. Ovaj put je trajalo kratko. Alarm je zvonio par minuta prije 6, što mi je ostavilo taman  vremena da stignem uhvatiti prve zrake sunca na Mirogoju. Fotoaparat na ramenu kada sam pozdravio gospodina zaštitara koji me je imam osjećaj malo čudno gledao.

Mirogoj, Arkade su mi se kroz misli provlačile već neko vrijeme. Ne zato što tamo svaki dan prolazim dok vozim Karlu u vrtić, već što sam vidio što stranci lijepoga fotografiraju kod nas i dijele na 500px. Ako može netko u prolazu genijalne fotke ostaviti, zašto ne bi mogao i ja pokušati isto, pogotovo što živim u susjedstvu.

To jutro, taman prije jutarnje kave na poslu, bilo je dovoljno 45 minuta za napraviti kratki krug oko ulaza i uhvatiti par fotografija. Kada je i jedna fotografija uspjela, ja sam sretan. Ovaj put dijelim 3 koje mi se sviđaju. Tko zna, možda iskopam još koju, materijala ima.

Više o povijesti Mirogoja možete pronaći na stranicama gradskih groblja Zagreba, i na wikipediji.

Počivao u miru Mjesto za ispraćaj Arkade

Zagrebancije

Nakon Zadra, vrijeme je za Zagreb.

#macromonday

Skoro će godina dana od kada se rodila Jana. Skoro će godina dana da mi je žena rekla, pa ako si mogao za prvu kupiti i kameru i fotić, valjda možeš za drugu kćerku kupiti jedan objektiv. Tako bude dobra jednom u tri godine. Valjda od hormona jer je taman rodila.

Kupio sam macro 105mm f2.8. Zavolio sam ga nakon prve fotografije koje sam s njim snimio. Autofocus je bio prebrz. A na zaslonu fotoaparata nisam se mogao načuditi kvaliteti fotografije. Do tog trenutka sam razmišljao da li je vrijedilo dati toliko novaca za njega. Nakon te prve fotografije sam znao da je vrijedilo.

Statistika za ovu godinu kaže da sam skoro 40% fotografija snimio koristeći ovaj objektiv. Samo 18-55 je radio koji postotak više, baš zbog tih 18mm.

Danas su na programu bili mravi. Stotine njih trčkaralo je sa jedne strane dvorišta na drugu. Po hranu i nazad, a ja sam ih lovio objektivom.

Antz-1

Pola sekunde

Imam jedan brzi fiksni objektiv koji skuplja prašinu doma. Problem je što je AF a ne AF-S objektiv. AF moj fotoaprata podržava, skoro sve funkcije. Osim fokusa. Kupljen zbog jedne namjere, a to je video. 35mm adapter bio je kupljen, samo je falio jedan objektiv koji će sve spojiti u jednu divnu priču.

I ta priča je trajala neko vrijeme, objektiv je bio cijelo vrijeme na kameri, ali ljubav prema fotografiji prevagnula je. Iz tog razloga kamera je sve manje bila u rukama, samim time i taj objektiv sve češće je bio na polici. Ona ista ljubav prema fotografiji tjerala me učiti i čitati sve više. Kako članke na Internetu, tako i knjige sa Amazona.

Naletio sam na Chris Orwig-a, profesora sa jednog američkog sveučilišta, predaje fotografiju. I naravno piše divne knjige. U knjizi “People pictures” zadao je jedan jednostavan zadatak. Uzmi objektiv sa fiksnom fokalnom duljinom, prebaci na manualni fokus i zamoli nekog da ti pozira 10 minuta. Probao sam to već prije, manual fokus daje ti dosta za razmišljati. Fiksni objektiv daje ti vježbe za noge, kako bi i kompozicija bila dobra. Ali kad kao modela ubaciš dijete od 8 mjeseci, e tu počinje zabava.

Sa osam mjeseci to dijete percipira svijet oko sebe punom parom, upija sve što vidi, sve hoće dotaknuti svojim malim prstima, i sve hoće probati strpati u usta. Zbog svega navedenog to dijete je mirno pola sekunde. Ali strpljivost se isplatila, fokus točka na oko, vrti po malo i nadaj se da se baš u tom trenutku ne prebaci na leđa. E zato je knjiga tu, da je malo okupira i zaustavi na mjestu. Kod mene u rukama druga igračka (osim fotića), naravno koja se dere, da je dobijem na tih pol sekunde da me pogleda. Dovoljno za klik.

Kapljice

Snijeg nas je još jednom iznenadio jutros. Ali nije ga puno bilo, dovoljno da se zabijele krovovi i trava oko zgrade. Plus je naišao vrlo brzo i otopio sav snijeg. Tek kada sam se približio dovoljno vidio sam što nam ostaloo. Tisuće malih kapljica sjajilo se na travkama.

Finotice, naslikavanje i nepčano uživanje

Hey everyone.

Uspjeh
Broj hobija u našem kućanstvu porastao je za jedan. I do sada smo kuhali fino, ali od nedavno to je nakuhavanje uz 24kitchena i par novih kuharica. Pogotovo mi je drago da je supruga otkrila pečenicu i kolače (konačno). Naravno osim što smo uživali u okusima, odlučio sam te prve probe i fotografirati. Bilo je tu svega, pita, torti, puslica, keksiju, čipsa od naranče i tako bi mogao nabrajati danima. Broj kila se povećao, ali bar sa osmjehom na licu. Uvjerite se i sami da dobro izgleda, a vjerujte na riječ većina stvari je bila i ukusna.

Neuspjeh
Kako to već ide kod svakog učenja, odnosno metoda preko trnja do zvijezda i savršenih okusa vrijedi i u ovom slučaju. To vjerno pokazuje i slijedeća fotografija.

neuspjeh