Imam jedan brzi fiksni objektiv koji skuplja prašinu doma. Problem je što je AF a ne AF-S objektiv. AF moj fotoaprata podržava, skoro sve funkcije. Osim fokusa. Kupljen zbog jedne namjere, a to je video. 35mm adapter bio je kupljen, samo je falio jedan objektiv koji će sve spojiti u jednu divnu priču.
I ta priča je trajala neko vrijeme, objektiv je bio cijelo vrijeme na kameri, ali ljubav prema fotografiji prevagnula je. Iz tog razloga kamera je sve manje bila u rukama, samim time i taj objektiv sve češće je bio na polici. Ona ista ljubav prema fotografiji tjerala me učiti i čitati sve više. Kako članke na Internetu, tako i knjige sa Amazona.
Naletio sam na Chris Orwig-a, profesora sa jednog američkog sveučilišta, predaje fotografiju. I naravno piše divne knjige. U knjizi “People pictures” zadao je jedan jednostavan zadatak. Uzmi objektiv sa fiksnom fokalnom duljinom, prebaci na manualni fokus i zamoli nekog da ti pozira 10 minuta. Probao sam to već prije, manual fokus daje ti dosta za razmišljati. Fiksni objektiv daje ti vježbe za noge, kako bi i kompozicija bila dobra. Ali kad kao modela ubaciš dijete od 8 mjeseci, e tu počinje zabava.
Sa osam mjeseci to dijete percipira svijet oko sebe punom parom, upija sve što vidi, sve hoće dotaknuti svojim malim prstima, i sve hoće probati strpati u usta. Zbog svega navedenog to dijete je mirno pola sekunde. Ali strpljivost se isplatila, fokus točka na oko, vrti po malo i nadaj se da se baš u tom trenutku ne prebaci na leđa. E zato je knjiga tu, da je malo okupira i zaustavi na mjestu. Kod mene u rukama druga igračka (osim fotića), naravno koja se dere, da je dobijem na tih pol sekunde da me pogleda. Dovoljno za klik.
